Naletis iznenada, kao topla proljetna kisa. I pustim te da mi lijes niz lice, obraze i da cijelu namocis, dok mi i cipele ne budu zalivene tvojim imenom.
Tek tad krenem kuci, svjesna i sretna da sam tobom mokra i da si mi se zavukao i smjestio, mehko, neprimjetno, u predjelu pupka.
Lijepo je tako pokisnuti ,da i duša sjetna prepusti se tim kapima posebne topline i mira …..prelijepo kao i uvijek ….
Rekao bih to jednom misli ….Ta sjećanja u tvojim očima, poput nježnih čuvara moga vremena me uvijek odnose u san.
Volim taj takt i nježnost tvojih riječi tog treptaja,
tu posebnu melodiju koja me odjeva trenutkom trajanja u vječnosti.
pozz Soffi 🙂