Dodji. Cekam te.

Dodji mi, da rosa pronadje ljepotu i napusti tvoje oci.

Procvala je mimoza u grudima.

Mala , kao cjelov  mekana .

Sinoc.

Jutro je.

Na vratima vremena zakucalo je sunce. Znam da me volis, tiho u sebi i da si dosao sa daleke hladne obale, hodajuci po vodi. U toplim portama srca sijala je sreca, sakrivena kao zrno zlatnog pijeska.

Ta ljubav bezuvjetna koju nosis, u nedohvatnoj dubini sebe samog.

Volim te, samo zbog tebe.

Nisi me sanjao ? Jutros nije cekao na moje ruke, cvijet rumen , ispred vrata, koji si ostavio. Ko ti je san pokvario. Ti nisi rodjen da bi ljubav prosio.

Nocas si mi dosao maglicast i tajanstven i donio dva jutra u pogledu.  Nije trebalo dugo da iz tebe pokulja ceznja i bol u danima u kojima sam ti nedostajala.

Isprepletale su nam se misli, pogledi i ruke. Usne su pronasle usne.  Slijedila bih te do neba i sirine, i slijedit cu te zauvijek.  Samo dok me prestane boljeti ova rana. Tu, tacno  ispod pupka.

Pusti me jos jedan dan, da pokusam sama. A prestat ce jednom i ova kisa sto pada vec danima.

Naletis iznenada, kao topla proljetna kisa. I pustim te da mi lijes niz lice, obraze i da cijelu namocis, dok mi i cipele ne budu zalivene tvojim imenom.

Tek tad krenem kuci, svjesna i sretna da sam tobom mokra i da si mi se zavukao i smjestio, mehko, neprimjetno, u predjelu pupka.

Necu ja da mi te ukradu daleki rodjaci.

Sad kad sam te pronasla hodajuci putevima utrtim. Rekao si da je zivot sa mnom lijep i da si vec bio u raju., ali da volis samoubilacki i brutalno.

U ovom dimu, koji se nocas polagano klati i blijedi, dao si mi svoje srce. I rijec.

Zelim da mi kazes nesto o sebi.

Nemoj mi reci, to ce biti jednog dana. Ne. Riskiraj odmah jedan osmijeh i jednu rijec. Zelim da me podsjetis, sta je to sreca u malenim stvarima. Zelim da  zaplacem od srece, kad mi kazes da me volis, dovoljno .. i hrabro.

Kako te mogu promijeniti?

Učiniti boljim?

Učiniti sretnijim?

Vjerujte zivotu.
Zivot nikada nikog nije izdao.